U TOKU JE E- NASTAVA FIZIKE

понедељак, 5. мај 2014.

Електрицитет и електрична енергија

.
Најпогоднији облик енергија за коришћење је електрична енергија. Најпогоднија је зато јер се лако може транспортовати преко проводника на свако жељено место. Такође, лако се мења у друге облике енергије, укључујући светлост, топлоту, звук и кретање. Основу електричне енергије чини електрицитет. Да се подсетимо из физике о појму електрицитета и електричне енергије.
Када протрљамо пластични чешаљ, на врховима иглица чешља ствара статички електрицитет и он може да привуче веома лаке предмете, као што су комадићи папира.
Електрицититом називамо кретање или струјање сићушних честица атома – електрона, који су негативно наелектрисане честице. Електрони се крећу око језгра атома, али ако електрон прими довољно енергије, може да “прескочи” са свог атома на други атом, где ће један електрон такође “прескочити” на следећи атом, и тако даље. Ово кретање електрона представља кретање енергије. Билиони електрона се крећу у истом смеру са атома на атом и изазивају ток електричне струје.
Струјање електрицитета - електрична струја је кретање милиона електрона, којипрескачу са атома на атом проводника – обично је то бакарни, или алуминијумски проводник.
Када тече електрична струја?
Електрична струја тече само када постоји затворено струјно коло, од њеног извора до потрошача и када је на извору постоји напон (потенцијална разлика). На пример  затворено струјно коло чине батерија, проводник који спаја један пол батерије са сијалицом, сијалица и проводник који спаја сијалицу са другим полом батерије која представља извор енергије и обезбеђује напон од 4,5 V.
Како ради батерија?
Батерија претвара хемијску енергију у електричну остварујући одређени напон. Везе између атома у хемијским супстанцама садрже енергију. Када се ове везе раскину у хемијским реакцијама, њихова енергија прелази на електроне и они почињу да се крећу. Овај процес се дешава у батерији, али само онда када електрони имају куда да се крећу, односно када се батерија веже у затворено струјно коло. Типична батерија садржи два контакта или електроде: позитивну аноду и негативну катоду, са хемијском супстанцом између њих названом електролит.  Хемијска реакција између електролита и електрода проузрукује ток
електричне струје.
Аутомобили и камиони користе једну врсту батерије која се зове акумулатор (обично 12 или 24 V).
Наведени примери односе се на једносмерну струју, тј. на коришћење извора енергије који обезбеђује стални напон и поларитет ( U = const , један пол је позитиван „+“, а други негативан „−“ ). Овај облик електричне енергије својом природом је безопасан за живе организме, али је ограничених могућности за коришћење. Претежно се у индустрији и домаћинствима користи електрична енергија код које струја тече наизменично –наизменична струја (струја мења смер 50 пута у секунди) и код које је напон потенцијала 220/380 V. Овај облик електричне енергије због свог карактера је опасан за жива бића. Зато се користи опрезно и уз све мере заштите.
Да ли све супстанце проводе електрицитет?
Само одређене супстанце проводе електрицитет и  називају се проводници. Многи метали, нарочито сребро и злато, одлично проводе електрицитет. Електрични проводници обично имају језгро од метала који служи као проводник, а око њега је омотач од пластике који служи као изолатор од околине. Многе друге супстанце не проводе електрицитет. Уместо тога, оне поседују високу отпорност и називају сеизолатори. У изолаторе спадају дрво, стакло, пластика, папир, глина, керамика и др. Керамички дискови се често наређају око проводника кроз које тече електрична струја веома високог напона, и имају функцију изолатора, тј. да спрече “цурење” електрицитета у земљу. Ипак, уколико је напон сувише висок (пола милиона волти и више) и ако има влаге у околном ваздуху (вода је добар проводник електрицитета), електрицитет може у виду муње прескочити  до земље.
Мерење електрицитета
Електрицитет се мери на различите начине специјалним јединицама:
  • Ампер (А) је јединица за меру јачине струје, односно квантитет електричне струје.
  • Волт (V) је мера за напон, односно електромоторну силу (силу електрицитета). Основна вредност напона струје у свакодневној употреби се разликује од државе до државе. Код нас и у Енглеској, нпр., је 220 V, у Француској и САД је 110 V.
  • Ом (Ω) је јединица отпора струјању електрицитета (један метар дужине доброг проводника, као што је бакарна жица, има отпорност мању од једног ома, док добар изолатор исте дужине, као што је дрво, може имати отпорност од више милиона ома).
  • Ват (W) је јединица за снагу, што у науци одговара количини енергије која је у јединици времена прешла из једног облика у други. Снага од 1W је промена енергије од 1Ј по секунди ( 1J = 1W/1s = 1N x 1m/1s). Ват може бити коришћен као мера за снагу било ког облика енергије, не само електричне.
Шта је мултиметар?
Уређај звани мултиметар може да мери волте, ампере, оме и друге електричне величине. Он је најважнији део опреме електричара и електро инжињера.
Колико дуго ради апарат за један сат?
За исту количину енергије, различити уређаји ће радити различито време. Tако нпр. енергију од 1 kW h потрошиће:
  • Мала електрична грејалица снаге од 1 kW: за 1 сат;
  • Проточни бојлер: 10-15 мин;
  • Фен за сушење косе на максимуму: 1-1,5 сати;
  • Машина за прање рубља: 2 сата;
  • Замрзивач: 3 сата;
  • Стандардни телевизор: 3-5 сати;
  • Сијалица од 100 вати: 10 сати;
  • Електрични бријач: 70 сати.
.
Погледај занимљиве чланке:   Шта је електрична јегуља?

VASIONA I VASIONSKA TELA


VASIONA

VASIONA je beskonačno veliki prostor koji nas okružuje i u kome se nalazi bezbroj nebeskih tela. Ona se još nazivasvemir, a stari Grci su ovom beskonačnom prostoru dali ime kosmos, što znači red ili poredak
Vasionu čine:
 GALAKSIJE su masivni skupovi zvezda. One su međusobno povezane gravitacijom i kao takve čine skup ili galaktičko jato, koja zajedno mogu formirati i superjato. Galaksije se dele na tri glavna tipa: eliptične, spiralne, i neregularne.
SPIRALNA GALAKSIJA

SAZVEŽĐA. U prošlosti pojam sazvežđa je bio vezivan za zvezdane figure onako kako ih je nekada davno videla čovečija mašta. Danas ona pre svega imaju značenje određenih oblasti neba. Na nebu postoji ukupno 88 sazvezđa (mi vidimo 69). Ova savramena podela neba vodi poreklo iz 150-te godine naše ere kada je grčki astronom Ptolomej, u svojoj knjizi Almagest, objavio spisak od 48 sazvezdja. U to vreme sazvežđa su smatrana za zvezdane šare, bez definisanih granica među njima. Mnoga od ovih zvezdanih figura, a posebno dvanaest zodijačkih sazvežđa, su se pominjala još 2000 godina pre naše ere u starom Vavilonu. Dakle, sazvežđeili konstelacija zvezdaje deo zvezdanog neba u kojem grupa zvezda bliskih jedna drugoj zajedno obrazuju neki imaginaran lik kad se međusobno spoje zamišljenim linijama.
SAZVEŽĐA

ZVEZDE su nebeska tela koja zrače sopstvenom svetlošću. Zvezda je telo loptastog oblika koje se sastoji od vodonika I helijuma. Najbliža zvezda Zemlji je Sunce, izvor svetlosti, toplote i života za našu planetu. Temperatura na površini iznosi oko 16000C. Površina Sunca se stalno menja. Na pojedinim mestima, usijani gasovi u vidu vodoskoka izbijaju kao plameni pramenovi, koji se nazivaju protuberance. Sunčeve pege se javljaju u središnjem pojasu Sunca, a vide se kao tamne mrlje. Temperatura im je niža od ostale površine Sunca. Javljaju se periodično, menjaju se, raspadaju i iščezavaju.
Ostale zvezde se vide samo tokom noći, kao sjajne tačke na nebu koje trepere usled efekta Zemljine atmosfere. U svakodnevnom govoru pod pojmom zvezde se ponekad smatraju i vidljive planete , pa čak i neke komete i meteore. Procenjuje se da u našoj Galaksiji ima oko 200 milijardi zvezda.
PLANETE su nebeska tela, loptastog oblika koja se kreću eliptičnim putanjama oko zvezda. Za razliku od zvezda, planete nemaju vlastiti izvor energije.
PLANETA

Planete u Sunčevom sistemu su: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Patuljaste planete Sunčevog sistema su: Pluton i Ksenon. Planete u Sunčevom sistemu podeljeni su u kategorije prema sastavu. Dele se na unutrašnje (Merkur, Venera, Zemlja i Mars) izgrađene od stena (nalaze se bliže Suncu) i spoljašnje (Jupiter, Saturn, Uran i Neptun) koje su gasovite.

SUNČEV SISTEM


SATELITI su loptasta vasionska tela koja se kreću oko planeta. Postoje prirodni i veštački sateliti (telekomunikacioni, meteorološki, astronomski, navigacioni, vojni...).
Mesec (lat. Luna) je jedini Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko telo, udaljeno u proseku 384.400 km, tako da svetlost s Meseca na Zemlju stiže za 1,25 sekunde. Mesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s. Mesec je čvrsto nebesko telo prečnika 3473,3 km, i po površini je 14 puta, po obimu 50 puta, manje od Zemlje. Svetlost dobija od Sunca, tj. odbija sunčevu svetlost, pa ga zato i vidimo. Oko svoje ose se obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi. Zbog stalnog menjanja položaja prema Suncu i Zemlji različito je osvetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti različite faze, od kojih četiri su karakteristične:
      - Mladi mesec (Mesec nevidljiv, osim za vreme pomračenja Sunca
      - Prva četvrt (Mesec vidljiv uveče, i zalazi u ponoć
      - Pun Mesec (Mesec vidljiv celu noć)
      - Poslednja četvrt (Mesec izlazi u ponoć i vidljiv do izlaska Sunca)
ROTACIJA MESECA

Pomračenje Meseca nastaje kada se Zemlja nađe direktno između Sunca i Meseca. Ona zaklanja sunčeve zrake i baca senku na Mesec. Kako Mesec zalazi sve dublje u Zemljinu senku, on menja boju od sive do narandžaste ili tamnocrvene. Mesec poprima novu boju, zato što indirektni sunčevi zraci, ipak, prolaze kroz Zemljinu atmosferu i obasjavaju ga.
POMRAČENJE MESECA

Pomračenje Sunca je pojava koja se dešava kada Sunce baca Mesečevu senku na površinu planete Zemlje, što se može dogoditi samo kada se Mesec nalazi između Zemlje i Sunca.
POMRAČENJE SUNCA
PMRAČENJE SUNCA


PLANETOIDI ILI ASTEROIDI su mala čvrsta tela u planetarnim sistemima. U poređenju sa planetama, manji su i najčešće nepravilnog oblika. Većina asteroida u Sunčevom sistemu nalazi se u asteriodnom pojasu između Marsa i Jupitera. Do sada ih je otkriveno preko 170.000, a preko 11.000 ih je dobilo vlastita imena, pored kataloškog broja. Procenjuje se da bi ih u našem sistemu moglo biti nekoliko miliona.

ASTEROID

KOMETE su nebeska tela koje se nalaze u putanji oko Sunca. Komete (u narodu poznate kao zvezde repatice) se sastoje od prašine, smrznutih gasova, kamenja i leda. Orbite kometa se stalno menjaju: originalno su bile u spoljnom Sunčevom sistemu i sklone su poremećajima prilikom bliskih prolazaka pored velikih planeta. Neke od njih prilaze blizu Suncu i isparavaju, dok neke bivaju zauvek izbačene iz njega. Karakteriše ih iznenadna pojava na nebu i rep koji višestruko nadmašuje dimenzije samog jezgra komete. Najpoznatija kometa je Halejeva kometa, koja pored nas prođe svakih 76 godina.

KOMETA

METEORI su mala tamna nebeska tela koja slobodno putuju kroz svemir velikim brzinama, a pri dodiru sa Zemljinom atmosferom na kratko vreme postaju vidljivi, svetle, a zatim se gase (tzv.zvezde padalice). Različitog su oblika i veličine: od zrna peska, pa do nekoliko kilometara u prečniku. Kada padnu na Zemlju nazivaju se meteorirti. 

ZVEZDE PADALICE

петак, 10. јануар 2014.

VASIONA

Vasiona je ono što postoji oko nas: nebeski prostor, zvezde, planete. To je ceo svet. Granice vasione su nama nepoznate, ona je za nas beskrajna.
Smatra se vasiona nije ničim ograničena i da se galaksije, zvezde i planetarni sistemi koji je sačinjavaju kreću u svim pravcima i stalno zauzimaju drugi prostor.
Ni pomoću najsavremenijih teleskopa vasiona se ne može do kraja videti. Pa ipak, kroz teleskope mi smo sa Zemlje videli svetlost zvezde koja je prešla put od dve milijarde svetlosnih godina dok je stigla dovde. Znači mi ne znamo da li te zvezde stvarno postoje u ovom trenutku, iako smo sigurni da su postojale pre dve miliarde svetlosnih godina.

SVEMIR I GALAKSIJA

Svemir obuhvata sve što postoji - ne samo našu planetu Zemlju i sve što se nalazi na njoj, već i sve druge planete, zvezde i galaksije, kao i prostor između njih. Sunce, centar našeg Sunčevog sistema, samo je jedna od 100 milijardi zvezda u našoj galaksiji (ili skupini zvezda) koju nazivamo Mlečni put. Astronomi procenjuju da postoji još oko 100 milijardi drugih galaksija u svemiru. Većina naučnika veruje da je svemir nastao pre oko 15 milijardi godina u eksploziji ogromnih razmera koja se naziva Veliki prasak (Big Beng). Oni takođe veruju da se svemir neprestano širi.
Svemir i njegovi elementi - razne galaksije, među njima naša galaksija Mlečni put, unutar Mlečnog puta Sunčev sistem i unutar njega naša planeta Zemlja
Galaksije su velike skupine zvezda koje se međusobno "drže" na okupu zahvaljujući gravitacionoj sili centra galaksije.Galaksije nastaju iz ogromnih, rotirajućih oblaka gasova koji su nastali nakon nastanka svemira. Astronomi procenjuju da postoji oko 100 milijardi galaksija u svemiru, od kojih svaka obuhvata oko 100 milijardi zvezda. Galaksije su veoma prostrane - potrebne su hiljade svetlosnih godina da svetlost prevali put od zvezde na jednom kraju galaksije do zvezde na drugom kraju galaksije.

GALAKSIJA

Sunce i naša Zemlja pripadaju grupi zvezda i planeta koja se naziva galaksija. Daleko u nebeskom prostranstvu postoje i druge grupe zvezda i planeta. Neke od tih ogromnih udaljenih galaksija mi ne vidimo.
Vasiona je puna galaksija, od kojih su neke udaljene od našeg Sunčevog sistema i više od milijardu svetlosnih godina. One su većinom ogromne ako se uporede sa „malom“ galaksijom gde se mi nalazimo. Naša galaksija se zove Mlečni Put (ili Kumova Slama), sastoji se od najmanje sto milijardi zvezda i planeta. Prečnik naše galaksije iznosi 100.000 svetlosnih godina, a Sunce je više od 30.000 svetlosnih godina udaljeno od središta galaksije. Teško je i zamisliti takve razdaljine.

Postojanje planeta

Pet planeta - Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, krajem aprila 2002. godine pojaviće se na istom delu neba - ovakav prizor videćemo ponovo tek za oko sto godina. Iako je ovakvo "postrojavanje" planeta Sunčevog sistema veoma retko, ono će biti vidljivo golim okom oko 20. aprila, a planete će se najviše približiti jedne drugima oko 04. maja.
"Ovo je prilika da golim okom istovremeno vidite svih 5 planeta u istom području neba, a to se ne događa tako često. Na sličan ponovni susret planeta treba čekati bar 50 do 100 godina", poručuju iz opservatorija širom sveta. Iz velikog dela nastanjenih predela Zemlje "nebeska parada" biće vidljiva ako dopuste vremenske prilike, s tim da će na krajnjem jugu i severu Zemlje za posmatranje biti neophodan manji dogled ili teleskop, a Merkur će biti vrlo teško zapaziti.
Srodno postrojavanje ovih pet planeta i Meseca zbilo se 05.05.2000., kada su neki predviđali teške kataklizme na Zemlji, no ništa strašno se nije dogodilo. Tada se ova višeplanetarna konjunkcija dogodila na suprotnoj strani Sunca, tako da je svetlost naše zvezde onemogućila posmatranje ovog astronomskog događaja sa Zemlje. Ovog puta, međutim, većina Zemljana će imati dobar pogled na nebeske prilike. Merkur, Venera, Mars, i Saturn biće grupisani u rasponu od 10 stepeni, a Jupiter će se nalaziti nešto iznad njih na nebu, ali ipak prilično blizu. Planete će se "rastati" oko 12. maja, tako što će najpre Merkur bivati sve manje vidljiv.

VELIKI PRASAK

Većina naučnika veruje da je svemir nastao pre oko 15 milijardi godina u eksploziji nezamislivih razmera nazvanoj "veliki prasak" (big bang). Niko ne može sa sigurnošću da tvrdi šta se tada dogodilo, ali se smatra da je svemir nastao iz tada novonastalog, zbijenog oblaka gasa nemerljivo visoke temperature. Novoformirani svemir počeo je da se širi ogromnom brzinom i tada su stvorene i prve, sitne čestice materije. Tokom miliona godina ova materija se nakupljala i uvećavala formirajući postepeno prve galaksije.
Mogući izgled "velikog praska"
Naučnici su tek nedavno dobili i dokaz ove teorije. Naime, astronomi su još odavno otkrili slabe radio-signale koje oni zovu "zračenje iz prošlosti" i koje smatraju oblicima energije koji su ostali nakon "velikog praska", a što je i ukazalo na moguću tačnost ove teorije. Međutim, tek 1992. godine, satelit namenjen izučavanju ovih oblika energije u svemiru, otkrio je sićušne prekide u normalno kontinuelnom signalu ovog zračenja, što je naučnicima konačno dalo i prave dokaze da je ova teorija o nastanku svemira zaista tačna.

POKRENI SE, AKO ŽELIŠ DA KRENEŠ!

PODJELA ZADATAKA
Grupe su ranije formirane.
Unapred je pripremljen potreban materijal.
Vođa grupe čita uputstvo i zadatke svim članovima grupe.
UPUTSTVO ZA RAD
Pročitajte pažljivo svaki zadatak.
Dogovorite se na koji način ćete da uradite zadatke.
Pažljivo radite da ne bi došlo do neprijatnih situacija.
Na većem papiru nacrtajte ono što ste radili.
Napišite zaključke do kojih ste došli radeći svoje zadatke.
SREĆNO!
PRVA GRUPA
POTREBAN MATERIJAL
  • karton u obliku pravougaonika
  • automobil
  • parče materijala
ZADATAK
  1. Napravi strmu ravan i utvrdi kako se automobil krece po ravnoj podlozi, a kako na strmoj ravni.
  2. Nacrtaj putanju kretanja automobila (tačka – početni položaj; linija – putanja kojom se kreće telo; strelica – smer kretanja).
  3. Automobil pusti sa vrha kartona (strme ravni) i izmeri put koji je on prešao. Zatim preko kartona stavi platno, pusti automobil i izmeri put koji je prešao. Uporedi i objasni.
DRUGA GRUPA
POTREBAN MATERIJAL
  • lopta (manja i veća)
ZADATAK
  1. Baci loptu uvis, a zatim je uhvati rukama. Pusti loptu da padne pa pod, a zatim je uhvati rukama.
  2. Prikaži na koji način se lopta kreće (tačka – početni položaj; linija – putanja kojom se kreće telo; strelica – smer kretanja).
  3. Nacrtaj kredom liniju (početni položaj lopte). Stavi obe lopte na liniju i zakotrljaj ih. Koja lopta prelazi duži put ako na njih delujemo istom silom.
TREĆA GRUPA
POTREBAN MATERIJAL
  • loptica (lastiž na jednom kreju)
  • loptica-skočica
ZADATAK
  1. Drži u ruci jedan kraj lastiža i pomeraj lopticu. Pusti lopticu-skočicu na pod.
  2. Prikaži na koji način se loptice kreću (tačka – početni položaj; linija – putanja kojom se kreće telo; strelica – smer kretanja)
  3. Utvrdi da li će loptica-skočica više skakati ako je pustiš na zemlju sa 1m visine ili sa veće visine.
ČETVRTA GRUPA
POTREBAN MATERIJAL
  • dugmad iste veličine
  • konac
ZADATAK
  1. Provuci kroz rupicu dugmeta konac i veži ga. Drugi kraj konca veži na ofinger. Pokreni dugmad rukom.
  2. Prikaži na koji način se dugme kreće (tačka – početni položaj; linija – putanja kojom se kreće telo; strelica – smer kretanja)
  3. Napravi 3 klatna od dugmadi iste veličine i konca različite dužine. Pokreni klatna istom jačinom i objasni koje će se kretati najbrže a koje najsporije.
PETA GRUPA
POTREBAN MATERIJAL
  • sat
  • mlin za biber
  • dugmad različite veličine
ZADATAK
  1. Okreći kazaljke na satu. Okreći dršku na mlinu za biber, kao da melješ biber.
  2. Prikaži na koji način se kreću kazaljke i drška na mlinu za biber (tačka – početni položaj; linija – putanja kojom se kreće telo; strelica – smer kretanja).
  3. Od dugmadi različite veličine napravi tri klatna tako da im je dužina konca iste dužine. Utvrdi koje od njih će se kretati najsporije, a koje najbrže.

BRZO, BRŽE NAJBRŽE

Priču o kretanju počeli smo od prvog razreda. Bilo je zabavno praviti i ukrašavati aviončiće koje smo kasnije bacali po školskom dvorištu i procenjivali koji je najbrži. Nije bila loša ni igra malim klatnima koja se pomeraju levo-desno. Osim ringišpila koji smo napravili, i bakin mlin  za biber je, takođe, postao odlična igračka u priči o kružnom kretanju. Koliko je bilo zabavno voziti automobilčiće na baterije po učionici, ne treba uopšte naglašavati!
Tema “saobraćaj” nam je, nekako sama po sebi, nametnula ideju o tome da prethodna znanja povežemo i dopunimo…
I… šta smo utvrdili?
Kao graditelji saobraćajnica smo odlični.
Predviđeni su putevi, mostovi, železnička pruga, garaže, aerodrom pored autoputa, mala jezera i ringišpil gde se možete odmoriti i odvesti decu da se malo zabave. :)
Postoji: pravolinijsko/krivolinijsko, kružno/polukružno kretanje.
Jedan je pravac – dva su smera.
Da bi se telo pokrenulo, potrebna je sila.
Brže se kreću vozila nizbrdo, nego uzbrdo.
Brže se kreću vozila po asfaltiranom putu (desno). Neasfaltirani put je predviđen ako putujete u selo. :)
Poštujte saobraćajne propise, jer milicija može brzo da izadje iz garaže i stigne vas, a onda sledi kazna!
Ako duva vetar u suprotnom smeru od vašeg kretanja, smanjiće vam brzinu.
Uživajte u svom putovanju!
Da se ne zaboravi ono što je važno…

ĆILIBAR

Kada deci hoćemo da pričamo o elektricitetu, pominjemo i Talesa iz Mileta. Kada pomenemo Talesa iz Mileta, pričamo o ćilibaru, a onda kažemo i da je Tales iz Mileta živeo u Staroj Grčkoj, a taj ćilibar, to je na grčkom elektron… I onda dođe do zbrke. Da li se čovek zove Ćilibar, ili Elektron ili Tales ili kako već? Zato je možda najbolje da krenemo redom. Najstariji u toj priči je ćilibar.
Ćilibar ili jantar je okamenjena smola koja je nastala od izumrlog četinarskog drveta (Pinus succinifera). Stručnjaci razlikuju oko 350 vrsta ćilibara. U svim drevnim kulturama cenjen je zbog svojih osobina i lepog izgleda.
To je tvrd i lomljiv materijal i obično ima sjajnu površinu. Boja ćilibara varira od bele, preko svetlo-žute, crveno-braon do skoro crne. Može biti providan, ali i potpuno neprovidan. Topi se na visokoj temperaturi (oko375C). Ima ga u različitim delovima sveta: Estoniji, Litvaniji, Poljskoj i Nemačkoj, a najvijše u Rusiji gde se nalazi preko 90% svetskih rezervi ćilibara. Komadi ćilibara nalaze se od mrvica veličine 1-2mm, do “šipki” dužine oko metar. Malo je velikih komada poznato, a jedan od najvećih i najtežih je pronađen poslednjih godina i težak je 150 kg. U pronađenim komadima ćilibara mogu se ponekad videti i okamenjeni ostaci drevnih insekata.
U svetu se najviše ceni Baltički ćilibar, koji je skoro sav od smole četinara. Star je oko 35 miliona godina, mada postoje primerci koji su stari i duplo više.
Ćilibar se smatra dragim kamenom i danas se od njega izrađuje nakit, a pošto su njegova nalazišta sve ređa, i cena mu stalno raste.