Tomas Edison i Nikola Tesla bili su, bez sumnje, veliki izumitelji, svaki od njih maestralan u svom polju. Jedina sporna stvar u vezi sa ovom tvrdnjom je zapravo nedoumica oko toga ko je, od dvojice velikih ljudi, bio bolji u svom poslu i ko je dublje izmenio način na koji čovečanstvo živi. Ovakva dilema bi se, svakako, mogla izbeći ukoliko bi se Edison posmatrao iz perspektive biznismena, a Tesla gledao očima nauke. Međutim, ono što je izazvalo sukob dva velikana bila je upravo Edisonova velika potreba da ostane kredibilan izumitelj i stavi se u kategoriju naučnih genija, poput Tesle, bez ikakve indicije da će se zadovoljiti slavom i uspehom u poslovnom svetu.
Ipak, koji je razlog istorijskoj netrpeljivosti između dva velika čoveka i isto tako pasionirane podele među njihovim obožavaocima?
Rat struja
Kada je Tesla 1884. godine doputovao u Ameriku, spreman da pokaže svetu svoje ideje i pronađe finansijere za svoje projekte, postao je upravo Edisonov pomoćnik. Nakon što se pokazao kao izuzetan stručnjak i nakon što je uspešno rešio mnoge probleme u kojima se firma nalazila, Tesla je od Edisona dobio veoma primamljivu ponudu. Naime, Edison mu je ponudio 50.000 dolara, što je ekvivalent današnjem milionu, za kompletnu rekonstrukciju i redizajn generatora za jednosmernu struju.
Nekoliko godina kasnije, Tesla je predložio sopstveni koncept, naizmeničnu struju, kao neuporedivo praktičniju, čistiju, bezbedniju i isplativiju opciju nacije u rešavanju problema elektrike. Umeo je svoj stav da argumentuje i demonstrira na način koji mu je doneo sopstvenog finansijera, čuvenog Džordža Vestinghausa, sa čijom je pomoći i podrškom dobio priliku da testira naizmeničnu struju na impresivnim Nijagarinim vodopadima. Dokazano je da je Teslina struja superiorna u odnosu na Edisonov izum, što je Edisona primoralo da se okrene brutalnim i neetičkim sredstvima ne bi li omalovažio i osujetio senzacionalni uspeh novootkrivene struje.
Otpočeo je “Rat struja”. Ovo je uključilo čak i javna pogubljenja životinja od strane Edisona, gde je pokušavao da uveri narod da je naizmenična struja opasna po život i izuzetno nebezbedna. Najpoznatiji primer Edisonove kampanje bilo je pogubljenje jednog cirkuskog slona Teslinom strujom radi ilustracije njenih, navodno, nekontrolisanih osobina. Edison je uspeo da izlobira i isprovocira konstruisanje prve električne stolice, ne bi li ponovo pokušao da dokaže koliko je naizmenična struja opasna po život, pa je po prvi put u Americi smrtna kazna izvršena upravo na ovaj način.
Dve ambicije
Tomas Edison je, osim kovanice o “1% talenta i 99% rada”, tvorac mnogih stvari koje svakodnevno koristimo ni ne razmišljajući o njihovom nastanku. Neke od njih su izdržljiva i trajna sijalica, mehanički fonograf – preteča gramofona, filmska kamera, baterija, kao i motori na jednosmernu struju. Edison je bio vrhunski biznismen, čovek koji je imao talenat da prepozna i iskoristi apsolutno svaku poslovnu priliku koja bi se ukazala, ponosni vlasnik “šestog čula” u poslovnom svetu, osoba velike harizme, patološke ambicije i epske upornosti. Njegova plodna karijera za njim je ostavila 1.093 američka patenta koja glase na njegovo ime, veliko bogatstvo i istorijsko ime. Između ostalog, Edison je bio poznat i po svojoj okrutnosti u nameri da se izbori i sačuva reputaciju za sebe i svoje izume.
S druge strane, Nikola Tesla je bio ono što bi današnji stereotipi opisali kao “ludog naučnika”. Teslini izumi bili su onoliko ingeniozni koliko je velika bila Edisonova ambicija, a ono što je njegovu zaostavštinu konačno osudilo na komercijalni neuspeh, bila je činjenica da je Teslino vizionarstvo otišlo suviše daleko ispred vremena u kom je živeo, tehnologije kojom je raspolagao i evolucijom svesti društva koje ga je okruživalo. Teslina najveća tekovina svakako je naizmenična struja, koju je usavršio i komercijalizovao. Pored motora na naizmeničnu struju, otac je i mnogih drugih izuma, poput indukcionog motora, bežičnog prenosa električne energije, radia, gromobrana, obrtnog magnetnog polja. Mada je i sam bio veoma poznat i cenjen naučnik, njegova popularnost temeljila se na spektakularnim nastupima u kojima je, kroz eksperimente koje je izvodio, pokušavao da demonstrira inventivnost i impresivnost svojih otkrića. Novac koji je zarađivao, davao je i trošio na izvanredno skupu opremu za svoja dalja istraživanja, pa je, u 87-oj godini života, umro u velikom siromaštvu i velikim dugovima, usamljen, u njujorškom hotelu “Njujorker”.
Tomas Edison je, tokom svoje karijere, imao praksu otkupljivanja tuđih patenata i objavljivanja istih pod sopstvenim imenom. I ako je i danas najpoznatiji po otkriću sijalice, to, zapravo, nije potpuno tačno i mogu mu se odati zasluge jedino za patentiranje sijalice koja je dovoljno izdržljiva za dužu upotrebu, ali nikako za originalni koncept. Sijalicu je izumeo Džozef Svon, koji ju je ugrađivao u engleske domove godinama pre nego što ju je Edison proglasio svojim izumom. Kada je Svon konačno tužio Edisona i dobio spor, Edison je bio prinuđen da Svona proglasi partnerom i novcem izgladi čitavu aferu. Ovaj istorijski primer vremenom je postao simbol nepoverljivosti ka Edisonovoj izumiteljskoj kredibilnosti i samo je ustoličio opšti stav o tome da je, među Edisonovim izumima, ogroman broj kupljenih ili ukradenih patenata.
Ipak, bez obzira na uticaj koji je Edison imao i ostrašćenu kampanju koju je vodio, vreme je donelo pobedu Tesli u čuvenom, istorijskom “Ratu Struja” koji je vodio sa svojim takmacom. Naizmenična struja je postala standard u Americi, što je primoralo Edisonu kompaniju, Dženeral Elektrik, da počne masivno da ulaže upravo u ovu inovaciju. Edison je napokon ostao ućutkan pred upravnim odborom kompanije koji nije ostao slep pred jasnom budućnošću naizmenične struje. Vremenom je ova uticajna kompanija sustigla Teslinog finansijera, Vestinghausa, i udobno se smestila na vodećem mestu u ovoj oblasti, ostavši tu do danas.
Нема коментара:
Постави коментар